KAKO SASTAVITI OPORUKU, ZAKLJUČITI UGOVOR O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU I RASPODIJELITI IMOVINU ZA ŽIVOTA?

Latinska poslovica kaže: Mors certa, hora incerta. (Smrt je sigurna, ali njezin je sat nesiguran.)

Mnogi izbjegavaju razmišljati unaprijed što će biti s imovinom kada ih jednom ne bude, odgađajući to što duže mogu.

Odluka o tome što će se događati s vašom imovinom za slučaj smrti i poduzimanje pravnih radnji radi realizacije te odluke sastavni je dio odgovornog pravnog, osobnog i financijskog ponašanja.

Bez obzira na to jeste li bili odgovorni i sastavili oporuku i/ili raspodijelili imovinu za života ili ste to propustili učiniti, u trenutku vaše smrti netko će steći vašu imovinu.

Dakle, ako se za to sami pobrinete na vrijeme, imate mogućnost osigurati da to bude na način na koji ste i sami zamislili.

Tako možete spriječiti dugogodišnje sporove uslijed kojih imovina koju ste brižno stjecali cijeli život samo propada.

Ne budite praznovjerni i pravovremeno se informirajte o svojim mogućnostima kako regulirati pitanja imovinskih odnosa za slučaj smrti. 

Svatko je ovlašten da za slučaj svoje smrti oporukom odredi sebi nasljednika (jednostrani pravni posao).

Osim toga, postoji i mogućnost zaključenja nasljednopravnih ugovora odnosno dvostranih pravnih poslova i to ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju te ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života.

Svaki od tih načina ima određene prednosti i nedostatke pa je prvenstveno na oporučitelju da izabere način koji odgovara njegovim željama i potrebama. Važno je naglasiti da je ništav ugovor kojim netko svojem suugovorniku ili trećoj osobi ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio, kojim netko otuđuje nasljedstvo kojemu se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe koja je još živa.

OPORUKA

Najčešći oblik raspolaganja imovinom za slučaj smrti je oporuka. Oporuka je dokument u kojem osoba izražava svoju posljednju volju o tome kako da se njezina imovina raspodijeli nakon njezine smrti.

Kad postoji oporuka, takvo (oporučno) nasljeđivanje ima prednost pred zakonskim.

• Želite sastaviti oporuku, ali niste sigurni znate li kako?
• Načuli ste razne priče o tome da neke varijante oporuke prolaze, a neke ne prolaze?
• Dogovorili ste uzdržavanje u zamjenu za prijenos imovine?

• Svjedočili ste da se braća i sestra nakon smrti roditelja ne mogu dogovoriti o podjeli ostavine?
• Želite se osigurati da se i vaša djeca ne posvađaju?
• Odlučili ste što ćete kome ostaviti i o tome obavijestili svoje potomke?

Zakon o nasljeđivanju predviđa nekoliko valjanih oblika oporuke, a najčešće korištene su privatne oporuke i to: 

• vlastoručna – oporuka koju je oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao, a korisno je da je na njoj naznačeno mjesto i datum gdje je sastavljena,
• pisana oporuka pred svjedocima – isprava, bez obzira tko ju je sastavio, za koju ostavitelj izjavi pred dva istodobno nazočna svjedoka, da je to njegova oporuka te je pred njima potpiše, a potpisuju se i svjedoci.

Zakon o nasljeđivanju poznaje i usmenu oporuku u izvanrednim okolnostima zbog kojih oporučitelj nije u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku. Takva oporuka podliježe značajnim ograničenjima te se u praksi rijetko koristi jer se nemogućnost oporučivanja u bilo kojem drugom obliku vrlo restriktivno tumači. Uz to, postoji mogućnost oporučivanja putem javne oporuke, sačinjene uz sudjelovanje javnih tijela. Svatko može oporučiti u obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke.

Ovdje je važno napomenuti da je raspolaganje oporukom podložno ograničenjima. Zakonodavac štiti određene kategorije zakonskih nasljednika te im omogućuje da, ako smatraju da im je povrijeđeno pravo na nužni dio, pobijaju oporuku. Nužni dio se daje samo na zahtjev, a nikada po službenoj dužnosti. Oporučitelj pod određenim uvjetima ipak može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio.

Oporuku možete opozvati u bilo kojem trenutku svog života.

Ništav je ugovor kojim se netko obvezuje unijeti neku odredbu u svoju oporuku ili je ne unijeti, opozvati neku odredbu iz svoje oporuke ili je ne opozvati.

UGOVOR O DOŽIVOTNOM I DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU

Kod ugovora o uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje se drugu stranu (primatelja uzdržavanja) uzdržavati, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine. Dok je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju prijenos imovine primatelja uzdržavanja odgođen do njegove smrti, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prijenos imovine uzdržavanog moguć je odmah. Riječ je o strogo formalnom ugovoru koji mora biti sastavljen u pisanom obliku uz sudjelovanje javnog bilježnika ili suda.

Zaključenje ovih ugovora za posljedicu ima da imovina koja je predmet ugovora ne ulazi u ostavinu pa zakonski nasljednici ne mogu potraživati tu imovinu niti ugovor mogu pobijati zbog povrijeđenog nužnog dijela (kao kod oporuke). 

Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, a svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

UGOVOR O USTUPU I RASPODJELI IMOVINE ZA ŽIVOTA

Riječ je o značajnom ugovoru iz područja nasljednog prava koji je još uvijek premalo prepoznat u praksi.

Najveće prednosti ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života su njegova transparentnost te da poslije smrti nema troškova vođenja ostavinskog postupka.

Predak može poslom među živima svojim suugovornicima, koji mogu biti isključivo potomci i bračni drug, ustupiti i razdijeliti svoju imovinu koja mu pripada. Ustup i raspodjela imovine valjani su samo ako su se s time suglasili svi suugovornici.

Brojni su primjeri gdje ostavitelji za života razgovaraju s potomcima te se dogovore o podjeli imovine nakon njihove smrti. Nažalost, ne smatraju potrebnim da navedeno dogovore u pravno valjanoj formi. 

Događa se često da nakon smrti ostavitelja jedan od nasljednika smatra da je izražena želja ostavitelja i dogovorena podjela za njega nepovoljna i zahtijeva da se ostavina raspodijeli na drugačiji način, a ne prema (usmeno izraženom) dogovoru. Sve navedeno dovodi do trajno narušenih pa i uništenih obiteljskih odnosa, a i do velikih troškova očekivano dugotrajnog i skupog parničenja. Upravo takvu situaciju možete spriječiti i transparentno dogovoriti podjelu imovine koju imate na pravno dopušten i ispravan način.

Osim transparentnosti, zaključenje ugovora znači i da se ne mora voditi ostavinski postupak, što ujedno znači i da nema troškova vođenja tog postupka. Ako nešto od imovine nije raspodijeljeno, tada se nakon smrti ustupitelja za isključivo taj dio imovine vodi ostavinski postupak.

Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Slobodno nam se obratite:

• ako želite sastaviti oporuku, provjeriti valjanost već sastavljene oporuke ili, pak, opozvati oporuku
• ako vas zanimaju pravne posljedice oporučivanja i raspolaganja imovinom za slučaj smrti
• ako vas zanimaju mogućnosti isključenja potencijalnih (zakonskih) nasljednika
• ako želite zaključiti ugovor o doživotnom odnosno dosmrtnom uzdržavanju
• ako želite raskinuti već zaključeni ugovor o uzdržavanju, neovisno o tome jeste li davatelj ili primatelj uzdržavanja
• ako želite zaključiti ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života
• ako vas zanimaju pravne posljedice zaključenja ugovora o ustupu i raspodjeli, izostanka suglasnosti potomka ili bračnog druga, mogućnosti opoziva i drugo
• ako niste sigurni koje bi rješenje za vas bilo najprikladnije ili vam je potrebna kombinacija rješenja

Saznajte koja su vaša prava i mogućnosti te način na koji ih možete ostvariti.