UGOVOR O DOŽIVOTNOM I O DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU

Ugovori o doživotnom i o dosmrtnom uzdržavanju su strogo formalni, dvostranoobvezni i naplatni ugovori uređeni Zakonom o obveznim odnosima.

Za ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju zainteresiran je velik broj starijih osoba koji su spremni dati svoju imovinu u zamjenu za uzdržavanje.

Osnovna razlika između ova dva ugovora je trenutak u kojem dolazi do prijenosa imovine:

  • kod ugovora o doživotnom uzdržavanju – do prijenosa dolazi u trenutku smrti primatelja uzdržavanja,
  • kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju – do prijenosa dolazi u trenutku odmah nakon zaključenja ugovora. 

U tom smislu, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju krije veće opasnosti za primatelja uzdržavanja koji odmah ostaje bez imovine, iako tek treba dobiti uzdržavanje.

Općenito je problem kad jedna ugovorna strana potpisuje ugovor koji je sastavljala druga ugovorna strana, a nije se dovoljno informirala o svojim pravima i obvezama te mogućnostima u slučaju da druga ugovorna strana ne ispunjava svoje obveze.

Najčešće se premalo informiraju upravo primatelji uzdržavanja koji su često osobe starije životne dobi, u strahu od starosti i samoće te pošto-poto žele zaključiti ugovor kojim im netko garantira uzdržavanje. U želji da osiguraju sigurnu starost, oni brzopleto zaključe ugovor i tek naknadno utvrde da su propustili pravilno ugovoriti koje su točno obveze davatelja uzdržavanja. Osim toga, primatelji uzdržavanja često uopće ne shvaćaju što mogu (i moraju) učiniti ako davatelj uzdržavanja propusti ispunjavati svoje obveze te se u neznanju ni ne koriste pravima koje imaju.

Konkretna prava i obveze ugovornih strana ugovaraju se ovisno o potrebama primatelja uzdržavanja i mogućnostima davatelja uzdržavanja. U praksi se prava i obveze najčešće odnose na neke od sljedećih usluga: pružanje ili plaćanje smještaja, održavanje čistoće prostora, osiguravanje hrane i pića, odjeće, obuće, osiguravanje liječničke pomoći i skrbi, novčani doprinos, sahrana primatelja uzdržavanja u skladu s njegovim željama i mjesnim običajima.

Radi izbjegavanja sporova osobito je važno detaljno urediti opseg i način uzdržavanja, prikladno konkretnim okolnostima, umjesto da se prepisuju formulacije iz tuđih ugovora.

FORMA UGOVORA

U svrhu zaštite pravne sigurnosti i sprečavanja zloporaba, zaključenje ugovora uvjetovano je strogom zakonskom formom.

Neovisno o tome je li riječ o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, ti ugovori, da bi proizvodili pravne učinke, moraju biti:

  • sastavljeni u pisanom obliku,
  • ovjereni od suca nadležnog suda ili solemnizirani od strane javnog bilježnika odnosno sastavljeni u obliku javnobilježničkog akta.

Iako je najjeftinija varijanta sudska ovjera, stranke nerijetko izbjegavaju tu mogućnost upravo zbog duljine trajanja postupka koji u pravilu iznosi barem šest mjeseci. S druge strane, kod javnog bilježnika sve može biti gotovo isti dan.

Ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju svaka strana može jednostrano raskinuti kada druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora.

Ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju može se raskinuti:

  • 1) sporazumno, i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje
  • 2) jednostrano:
    • ako davatelj i primatelj uzdržavanja prema ugovoru žive zajedno, a njihovi su se odnosi toliko poremetili da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor
    • kada druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora
  • 3) zbog promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora – prema pravilima Zakona o obveznim odnosima o izmijenjenim okolnostima. Sud može pravo primatelja uzdržavanja preinačiti u doživotnu rentu ako to odgovara objema ugovornim stranama.

ŠTO AKO DAVATELJ UZDRŽAVANJA UMRE PRIJE PRIMATELJA UZDRŽAVANJA?

Umre li kod ugovora o doživotnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegov bračni drug i potomci koji su pozvani na nasljedstvo, mogu na to:

  • 1) pristati – na njih prelaze prava i obveze iz ugovora koji je zaključio (raniji) davatelj uzdržavanja,
  • 2) ne pristati, iako su u stanju preuzeti ugovorne obveze – ugovor se raskida i nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje
  • 3) ne pristati jer nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze – ugovor se raskida i imaju pravo zahtijevati od primatelja uzdržavanja naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja.

Sud će naknadu za uzdržavanje odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju. 

Umre li kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegov bračni drug i potomci koji su pozvani na nasljedstvo, mogu na to:

  • 1) pristati – na njih prelaze prava i obveze iz ugovora koji je zaključio (raniji) davatelj uzdržavanja,
  • 2) ne pristati, iako su u stanju preuzeti ugovorne obveze – ugovor se raskida i nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje, te su dužni vratiti primatelju uzdržavanja ono što je na temelju toga ugovora stekao davatelj uzdržavanja odnosno (ako to nisu u stanju) naknaditi vrijednost stečenog
  • 3) ne pristati jer nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze – ugovor se raskida i imaju pravo zahtijevati od primatelja uzdržavanja naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja, no dužni su primatelju uzdržavanja vratiti ono što je davatelj uzdržavanja stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Sud će naknadu vrijednosti stečenog odnosno naknadu za uzdržavanje odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te prava koja primatelj uzdržavanja ostvaruje na temelju stvarnog tereta.


Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Slobodno nam se obratite:

  • ako želite zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju
  • ako želite zaključiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju
  • ako želite raskinuti već zaključeni ugovor o doživotnom ili ugovor o dosmrtnom uzdržavanja, neovisno o tome jeste li davatelj uzdržavanja ili primatelj uzdržavanja
  • ako vas zanimaju prava i obveze u slučaju kad je davatelj uzdržavanja umro prije primatelja uzdržavanja
  • ako vas zanimaju pravne posljedice raspolaganja imovinom za slučaj smrti
  • ako niste sigurni koje bi rješenje za vas bilo najprikladnije ili vam je potrebna kombinacija rješenja

Saznajte koja su vaša prava i mogućnosti te način na koji ih možete ostvariti.

KOJA SU OGRANIČENJA SLOBODE OPORUČNOG RASPOLAGANJA I MOGU LI SE ISKLJUČITI NUŽNI NASLJEDNICI

Svatko je ovlašten za slučaj svoje smrti oporukom odrediti sebi nasljednika. Pravo nasljeđivanja jedno je od ustavnih prava i uređeno je Zakonom o nasljeđivanju.

Ipak, radi zaštite interesa članova uže obitelji zakonodavac je propisao određena ograničenja koja bi trebao uzeti u obzir svatko tko namjerava oporučno raspolagati.

Ograničenja vezana uz raspolaganje vlastitom imovinom odnose se na nužno nasljeđivanje i na nužne nasljednike. Zakonom o nasljeđivanju propisano je tko se smatra nužnim nasljednikom te koja prava glede ostavine pripadaju nužnim nasljednicima. Nužni nasljednici su:

  1. ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te bračni drug,
  2. ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci, ali uz dodatnu (socijalnu) komponentu –  samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

Raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio pobojna su.

POSTOJE IZNIMKE OD PRAVILA O NUŽNOM NASLJEĐIVANJU

1. ISKLJUČENJE NUŽNIH NASLJEDNIKA IZ NASLJEDSTVA

Zakon o nasljeđivanju predviđa pretpostavke pod kojima oporučitelj ipak može isključiti iz nasljedstva nasljednike koji imaju pravo na nužni dio. To su sljedeće pretpostavke:

  1. ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,
  2. ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju,
  3. ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,
  4. ako se odao neradu ili nepoštenu životu.

2. LIŠENJE NUŽNOG DIJELA U KORIST POTOMAKA

Ako je potomak koji ima pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, oporučitelj ga može u oporuci na izričit način lišiti u cjelini ili djelomično njegova nužnog dijela u korist njegovih potomaka. Ovo lišenje ostaje valjano samo ako u času otvaranja nasljedstva lišeni ima maloljetno dijete ili maloljetnog unuka od prije umrlog djeteta, ili ima punoljetno dijete ili punoljetnog unuka od prije umrlog djeteta koji su nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

3. UGOVORI O DOŽIVOTNOM I DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU

Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju su naplatni ugovori pa imovina koja je predmet tih ugovora ne ulazi u ostavinu. Iz tog razloga ugovori o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju u praksi se nerijetko zloupotrebljavaju na način da se umjesto (namjeravanog) oporučnog raspolaganja pribjegava simuliranom pravnom poslu – te se prividno ugovaraju prava i obveze oko uzdržavanja, bez stvarne namjere davanja i primanja uzdržavanja. Ako zaista postoji takva nedopuštena namjera, takav ugovor protivan je propisima i moralu društva, a time i ništetan pa on neće proizvoditi pravne učinke.


Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Koje usluge pružaju odvjetnici za nasljedno pravo?

Slobodno nam se obratite:

  • ako vas zanima kako osigurati da se provede vaša volja
  • ako vas zanima kako isključiti pojedine (nužne) nasljednike
  • ako vas zanima kako lišiti potomka (dijete) nasljedstva u korist njegovih potomaka (njegove djece, unuka)
  • ako nakon smrti ostavitelja niste dobili ništa, iako spadate u krug zakonskih (nužnih) nasljednika, pa vas zanima imate li ipak pravo na nužni dio i kako ga ostvariti
  • ako smatrate da ste nakon smrti ostavitelja dobili manji dio od onog koji vam pripada (nužni dio), pa vas zanima imate li ipak pravo na veći dio od onog što vam je ostavitelj namijenio
  • ako niste sigurni koje bi rješenje za vas bilo najprikladnije ili vam je potrebna kombinacija rješenja oko pitanja nasljednog prava

KAKO SASTAVITI OPORUKU, ZAKLJUČITI UGOVOR O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU I RASPODIJELITI IMOVINU ZA ŽIVOTA?

Latinska poslovica kaže: Mors certa, hora incerta. (Smrt je sigurna, ali njezin je sat nesiguran.)

Mnogi izbjegavaju razmišljati unaprijed što će biti s imovinom kada ih jednom ne bude, odgađajući to što duže mogu.

Odluka o tome što će se događati s vašom imovinom za slučaj smrti i poduzimanje pravnih radnji radi realizacije te odluke sastavni je dio odgovornog pravnog, osobnog i financijskog ponašanja.

Bez obzira na to jeste li bili odgovorni i sastavili oporuku i/ili raspodijelili imovinu za života ili ste to propustili učiniti, u trenutku vaše smrti netko će steći vašu imovinu.

Dakle, ako se za to sami pobrinete na vrijeme, imate mogućnost osigurati da to bude na način na koji ste i sami zamislili.

Tako možete spriječiti dugogodišnje sporove uslijed kojih imovina koju ste brižno stjecali cijeli život samo propada.

Ne budite praznovjerni i pravovremeno se informirajte o svojim mogućnostima kako regulirati pitanja imovinskih odnosa za slučaj smrti. 

Svatko je ovlašten da za slučaj svoje smrti oporukom odredi sebi nasljednika (jednostrani pravni posao).

Osim toga, postoji i mogućnost zaključenja nasljednopravnih ugovora odnosno dvostranih pravnih poslova i to ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju te ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života.

Svaki od tih načina ima određene prednosti i nedostatke pa je prvenstveno na oporučitelju da izabere način koji odgovara njegovim željama i potrebama. Važno je naglasiti da je ništav ugovor kojim netko svojem suugovorniku ili trećoj osobi ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio, kojim netko otuđuje nasljedstvo kojemu se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe koja je još živa.

OPORUKA

Najčešći oblik raspolaganja imovinom za slučaj smrti je oporuka. Oporuka je dokument u kojem osoba izražava svoju posljednju volju o tome kako da se njezina imovina raspodijeli nakon njezine smrti.

Kad postoji oporuka, takvo (oporučno) nasljeđivanje ima prednost pred zakonskim.

  • Želite sastaviti oporuku, ali niste sigurni znate li kako?
  • Načuli ste razne priče o tome da neke varijante oporuke prolaze, a neke ne prolaze?
  • Dogovorili ste uzdržavanje u zamjenu za prijenos imovine?
  • Svjedočili ste da se braća i sestra nakon smrti roditelja ne mogu dogovoriti o podjeli ostavine?
  • Želite se osigurati da se i vaša djeca ne posvađaju?
  • Odlučili ste što ćete kome ostaviti i o tome obavijestili svoje potomke?

Zakon o nasljeđivanju predviđa nekoliko valjanih oblika oporuke, a najčešće korištene su privatne oporuke i to: 

  • vlastoručna – oporuka koju je oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao, a korisno je da je na njoj naznačeno mjesto i datum gdje je sastavljena,
  • pisana oporuka pred svjedocima – isprava, bez obzira tko ju je sastavio, za koju ostavitelj izjavi pred dva istodobno nazočna svjedoka, da je to njegova oporuka te je pred njima potpiše, a potpisuju se i svjedoci.

Zakon o nasljeđivanju poznaje i usmenu oporuku u izvanrednim okolnostima zbog kojih oporučitelj nije u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku. Takva oporuka podliježe značajnim ograničenjima te se u praksi rijetko koristi jer se nemogućnost oporučivanja u bilo kojem drugom obliku vrlo restriktivno tumači. Uz to, postoji mogućnost oporučivanja putem javne oporuke, sačinjene uz sudjelovanje javnih tijela. Svatko može oporučiti u obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke.

Ovdje je važno napomenuti da je raspolaganje oporukom podložno ograničenjima. Zakonodavac štiti određene kategorije zakonskih nasljednika te im omogućuje da, ako smatraju da im je povrijeđeno pravo na nužni dio, pobijaju oporuku. Nužni dio se daje samo na zahtjev, a nikada po službenoj dužnosti. Oporučitelj pod određenim uvjetima ipak može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio.

Oporuku možete opozvati u bilo kojem trenutku svog života.

Ništav je ugovor kojim se netko obvezuje unijeti neku odredbu u svoju oporuku ili je ne unijeti, opozvati neku odredbu iz svoje oporuke ili je ne opozvati.

UGOVOR O DOŽIVOTNOM I DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU

Kod ugovora o uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje se drugu stranu (primatelja uzdržavanja) uzdržavati, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine. Dok je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju prijenos imovine primatelja uzdržavanja odgođen do njegove smrti, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prijenos imovine uzdržavanog moguć je odmah. Riječ je o strogo formalnom ugovoru koji mora biti sastavljen u pisanom obliku uz sudjelovanje javnog bilježnika ili suda.

Zaključenje ovih ugovora za posljedicu ima da imovina koja je predmet ugovora ne ulazi u ostavinu pa zakonski nasljednici ne mogu potraživati tu imovinu niti ugovor mogu pobijati zbog povrijeđenog nužnog dijela (kao kod oporuke). 

Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, a svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

UGOVOR O USTUPU I RASPODJELI IMOVINE ZA ŽIVOTA

Riječ je o značajnom ugovoru iz područja nasljednog prava koji je još uvijek premalo prepoznat u praksi.

Najveće prednosti ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života su njegova transparentnost te da poslije smrti nema troškova vođenja ostavinskog postupka.

Predak može poslom među živima svojim suugovornicima, koji mogu biti isključivo potomci i bračni drug, ustupiti i razdijeliti svoju imovinu koja mu pripada. Ustup i raspodjela imovine valjani su samo ako su se s time suglasili svi suugovornici.

Brojni su primjeri gdje ostavitelji za života razgovaraju s potomcima te se dogovore o podjeli imovine nakon njihove smrti. Nažalost, ne smatraju potrebnim da navedeno dogovore u pravno valjanoj formi. 

Događa se često da nakon smrti ostavitelja jedan od nasljednika smatra da je izražena želja ostavitelja i dogovorena podjela za njega nepovoljna i zahtijeva da se ostavina raspodijeli na drugačiji način, a ne prema (usmeno izraženom) dogovoru. Sve navedeno dovodi do trajno narušenih pa i uništenih obiteljskih odnosa, a i do velikih troškova očekivano dugotrajnog i skupog parničenja. Upravo takvu situaciju možete spriječiti i transparentno dogovoriti podjelu imovine koju imate na pravno dopušten i ispravan način.

Osim transparentnosti, zaključenje ugovora znači i da se ne mora voditi ostavinski postupak, što ujedno znači i da nema troškova vođenja tog postupka. Ako nešto od imovine nije raspodijeljeno, tada se nakon smrti ustupitelja za isključivo taj dio imovine vodi ostavinski postupak.


Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Slobodno nam se obratite:

  • ako želite sastaviti oporuku, provjeriti valjanost već sastavljene oporuke ili, pak, opozvati oporuku
  • ako vas zanimaju pravne posljedice oporučivanja i raspolaganja imovinom za slučaj smrti
  • ako vas zanimaju mogućnosti isključenja potencijalnih (zakonskih) nasljednika
  • ako želite zaključiti ugovor o doživotnom odnosno dosmrtnom uzdržavanju
  • ako želite raskinuti već zaključeni ugovor o uzdržavanju, neovisno o tome jeste li davatelj ili primatelj uzdržavanja
  • ako želite zaključiti ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života
  • ako vas zanimaju pravne posljedice zaključenja ugovora o ustupu i raspodjeli, izostanka suglasnosti potomka ili bračnog druga, mogućnosti opoziva i drugo
  • ako niste sigurni koje bi rješenje za vas bilo najprikladnije ili vam je potrebna kombinacija rješenja

Saznajte koja su vaša prava i mogućnosti te način na koji ih možete ostvariti.