1. Brend i zaštitni znakovi – žig (“registered trade mark“)

Brendiranje društva danas je važnije nego ikad prije. Iako mnogi misle da se brend sastoji samo od elemenata kao što su logotip ili boja, brend je zapravo cijeli identitet vašeg poslovanja koji vam daje prepoznatljivost. Mnogi poduzetnici razumiju važnost brenda, ali ne obraćaju dovoljnu pozornost na njegovu zaštitu. Zaštitom brenda dobivate učinkovit alat za zaštitu od toga da netko kopira vaš proizvod, a istovremeno umanjujete i mogućnost da kršite tuđa prava.

Brend se može zaštititi kroz zaštitu žiga (engl. trademark), industrijski dizajn, autorska i srodna prava, no u praksi je to najčešće zaštita žiga. Smisao žiga je postizanje prepoznatljivosti i razlikovnosti proizvoda i usluge na tržištu u odnosu na iste ili slične proizvode i usluge drugih proizvođača i pružatelja usluga. Dakle, žig svojem nositelju ne daje monopol na proizvod ili uslugu, već isključiva prava nad prepoznatljivim znakovima (ime, logotip, boja, zvuk, uzorak, pakiranje) po kojima se vaš proizvod ili usluga razlikuje u odnosu na ostale.

Neovlaštena uporaba žiga iznenađujuće je čest pravni problem s kojim se suočavaju poduzetnici i to najčešće u ovim primjerima:

• poduzetnik za svoj novi proizvod odluči koristiti znak koji je netko drugi već odabrao za istovjetne proizvode i usluge, k tome ga i pravno zaštitio ili,

• poduzetnik koji nije zaštitio svoj znak sazna da ga je netko drugi u međuvremenu kopirao i pravno registrirao.

Zaštita žigom predstavlja učinkovito sredstvo kojim proizvođači i pružatelji usluga štite sredstva koja su uložili u promidžbu i marketing svojih proizvoda i usluga. Za neovlaštenu uporabu žiga, čak i kada je učinjena u neznanju, predviđena je materijalna pa i kaznena odgovornost.

Stoga ako imate novi proizvod ili uslugu, najprije provjerite je li ime koje ste smislili zaista toliko originalno da ga nitko drugi prije vas već nije zaštitio. Provjera se provodi pretraživanjem baza podataka za žigove.

S druge strane, jednom kad ste uložili u svoj brend, svakako razmislite o tome da ga i pravno zaštitite. Tako se štitite od konkurencije koja želi kopirati vaš proizvod i okoristiti se onim što ste vi stvarali godinama.

2. Ugovori o povjerljivosti i tajnosti podataka (non-disclosure agreement – NDA)

Ugovori o povjerljivosti i tajnosti podataka postali su dio svakodnevnice, služeći kao preduvjet za uspostavljanje povjerenja između poslovnih subjekata. Važnost tih ugovora nije samo u situaciji kada su povjerljive informacije otkrivene, već oni, upravo zbog definiranih posljedica u slučaju kršenja obveza iz ugovora, učinkovito služe i kao prevencija da do nedopuštenih otkrivanja ni ne dođe.

U suštini, NDA ugovori uspostavljaju odnos povjerenja između dvije ili više strana. Ugovori predviđaju situacije u kojima barem jedna strana, a često i sve uključene strane, dijele povjerljive informacije i štite sadašnju i buduću sigurnost tih informacija na način da se propisuju pravila postupanja s tim informacijama i posljedice povrede tih obveza. Jednom potpisan, ugovor omogućuje otvoreni dijalog između ugovornih strana, stvarajući okruženje u kojem ugovorne strane mogu otvoreno i slobodno raspravljati i postići cilj poslovnog odnosa, bez straha da druga ugovorna strana može slobodno iskoristiti te informacije za svoju korist.

3. Poslovni ugovori – ne zaboravite na sitna slova i opće uvjete

Ako imate sreće pa se još niste opekli na vlastitom primjeru, odmah prestanite s tom navikom.

Pročitajte svaki ugovor koji trebate potpisati. Nemojte se oslanjati na usmene dogovore oko detalja, svi dogovori neka postoje u pisanom obliku.

Ako postoje dijelovi koji vam nisu jasni – tražite pojašnjenje ili tražite da se preformuliraju na način da vam budu jasni.

Ne zaboravite na sitna slova – to je isto dio ugovora. Ako se ugovor poziva na opće uvjete – to je isto dio ugovora. Zatražite ih i pročitajte i njih.

Zapamtite: ako ugovor potpišete, postali ste odgovorni i morat ćete poštivati ono na što ste pristali.

4. Upravljanje potraživanjima i naplata duga

Veliki broj poduzetnika ne razmišlja pravovremeno o važnosti upravljanja potraživanjima odnosno naplate dugova. Ako ste jedan od rijetkih sretnika kojem kupci plaćaju na vrijeme – onda o tome zaista ne morate brinuti.

Svi ostali koji se suočavaju s kašnjenjem u plaćanju ili s neplaćanjima moraju brinuti o upravljanju potraživanjima odnosno naplati dugovanja.

Logika je jednostavna – ako kupci ne plaćaju vama – iz čega ćete onda vi plaćati svoje obveze.

Učinkovito upravljanje potraživanjima podrazumijeva temeljitu analizu potraživanja, razloga kašnjenja u plaćanju odnosno neplaćanja i, s tim u vezi, donošenje odgovarajućih odluka i politika oko osiguranja i naplate potraživanja.

5 savjeta oko upravljanja potraživanjima s kojima možete početi već danas su sljedeći:

5. Zaštita osobnih podataka

Usklađenje s propisima koji uređuju zaštitu osobnih podataka (koji se često naziva i GDPR) je zakonska obveza za sve poslovne subjekte, bez obzira na konkretnu djelatnost, veličinu i opseg podataka s kojima poslovni subjekt raspolaže. Iznimke postoje, ali one se vrlo restriktivno tumače te je izgledno da, neovisno o tome smatrate li sami da potpadate pod tu iznimku, obrađujete osobne podatke u obujmu dovoljnom da se i na vas primjenjuju propisi GDPR-a.

Konkretno, GDPR se odnosi na zaštitu osobnih podatka svih zainteresiranih strana s kojima se susrećete u svom poslovanju, uključujući ne samo zaposlenike, već i, primjerice, klijente, ugovorne suradnike, poslovne partnere, dobavljače.

Nije dovoljno samo upoznati se s obvezama koje imate prema GDPR-u, morate moći i dokazati svoju usklađenost na zahtjev nadležnog tijela, a što uključuje, između ostalog, vođenje detaljne evidencije aktivnosti obrade, izradu odgovarajućih akata, revidiranje postojećih ugovora s propisima, ishođenje privola za obradu, imenovanje službenika za zaštitu osobnih podataka (koji se često naziva i DPO) te organizacijske i tehničke mjere zaštite.

6. Radni odnosi

a) Zapošljavanje

Već prilikom započinjanja procesa zapošljavanja važno je biti svjestan obveza koje zakonodavac stavlja pred poslodavce. Oglasi za posao, pitanja na razgovoru, ponuda za posao i svako postupanje s tim u vezi moraju biti sukladni važećim propisima u vezi radnih odnosa, koji obuhvaćaju široko područje – pa tako i, primjerice, zabranu diskriminacije, zaštitu osobnih podataka i drugo.

U nekim slučajevima poslodavci na razgovoru za posao postavljaju protuzakonita i/ili diskriminirajuća pitanja, a da toga nisu ni svjesni.

Na primjer, zabranjeno je pitati: “Koliko ste dugo u braku? Imate li djecu? Planirate li imati djecu? Tko Vam čuva djecu dok radite?”

Kako biste provjerili može li se kandidat prilagoditi vašoj organizaciji rada, trebali biste pitati: “Ovaj posao često zahtijeva redoviti prekovremeni rad, jeste li u mogućnosti tome udovoljiti?”

Nadalje, umjesto da pitate: “Bole li vas leđa ili imate zdravstvenih problema?” i tako diskriminirate kandidate po osnovi zdravlja ili invaliditeta, postupak odabira pravog kandidata bit će sukladan propisima (i uspješniji) ako detaljno opišete poslove koje bi kandidat trebao obavljati na radnom mjestu za koje se prijavljuje i pitate kandidata “Mislite li da ste u mogućnosti sve te poslove izvršavati?”.

b) Otkazi

Zaposlili ste nekoga za koga ste vjerovali da je kvalificiraniji nego što zaista jest i požalili?

Nemate zamjerki na kvalificiranost novog zaposlenika, ali se on iz nekog razloga nikako ne uklapa s ostalim zaposlenicima i tako negativno utječe na radne rezultate drugih?

Želja za prekidom radnog odnosa s konkretnim radnikom je pojava s kojom se prije ili kasnije susretnu svi poslodavci. Pravovremeno poduzmite odgovarajuće mjere opreza kako biste bez pravnih neugodnosti riješili tu situaciju.

Odgovarajuće mjere općenito podrazumijevaju urednu i kvalitetnu dokumentaciju u vezi radnih odnosa (počevši s ugovorima o radu i pravilnikom o radu) te redovitu provjeru usklađenosti te dokumentacije s propisima.

Osim toga, odgovarajuće mjere podrazumijevaju da pisano dokumentirate rezultate rada svojih zaposlenika te da pravovremeno i na odgovarajući način reagirate na povredu radnih obveza.

Ako mislite da je dovoljno usmeno upozoravati zaposlenika na njegove obveze, a u određenom trenutku, kad vam „kap prelije čašu“, „prelomiti“ i dati mu otkaz, razmislite još jednom.

Zaposlenik je pod utjecajem alkohola na božićnom domjenku poslodavca izvrijeđao svog kolegu ili poslovnog partnera? Odlučili ste da ne možete tolerirati takvo ponašanje i dati tom zaposleniku izvanredni otkaz, ali ste odlučili to mu priopćiti nakon božićnih i novogodišnjih praznika? Razmislite još jednom o pravnim posljedicama jer zakonodavac propisuje da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

c) Sporovi oko prekovremenog rada

Budući da je zakonska obveza radnika raditi prekovremeno, neopravdano odbijanje naloga poslodavca za prekovremenim radom može se smatrati povredom obveze iz radnog odnosa i osnovom za izvanredni otkaz.

Međutim, unatoč vašem pravu da zahtijevate prekovremeni rad, važno je pridržavati se pravila jer od radnika možete zahtijevati prekovremeni rad samo ako su ispunjeni zakonom određeni uvjeti za isto. 

Pobrinite se da zahtjevi za prekovremeni radu budu jasni i sukladni zakonu te da pravovremeno pisano zatražite i odobrite prekovremene sate. Ne samo da će vam to olakšati organizaciju posla i omogućiti financijsku kontrolu, već bi vas moglo spasiti od pravnih problema, inspekcijskog nadzora, velikih kazni i sporova.

Svako odstupanje od pravila o prekovremenom radu predstavlja najteži prekršaj poslodavca i to neovisno o razlozima kojima poslodavac nastoji opravdati kršenje propisa.

7. Zaštita na radu

Kao poslodavac odnosno odgovorna osoba poslodavca morate preuzeti brojne odgovornosti. To uključuje osiguravanje da vaši zaposlenici rade u sigurnom i zdravom okruženju.

Ovisno o broju zaposlenika i djelatnosti koju obavlja poslodavac ima mogućnost organizirati i provoditi zaštitu na radu na razne načine, primjerice tako da angažira stručnjaka za zaštitu na radu ili angažira ovlaštenu osobu za obavljanje tih poslova. Uz to, ako zadovoljava propisane uvjete, poslodavac i sam može obavljati dio poslova zaštite na radu.

Ipak, neovisno o načinu na koji ste odlučiti urediti zaštitu na radu, zapamtite da je poslodavac uvijek taj koji je odgovoran te se ne možete ispričati greškom osoba kojima ste te zadaće povjerili. 

8. Poslovno pravo i sporovi

Gotovo svi poslovni subjekti se tijekom poslovanja susreću s raznim poslovnim situacijama koje u konačnici mogu rezultirati sporovima.

Neke od različitih vrsta poslovnih sporova uključuju sporove sa zaposlenicima i poslovnim partnerima, sporove oko intelektualnog vlasništva, probleme s naplatom potraživanja prema kupcima, imovinsko-pravne sporove oko nekretnina i imovine, itd.

Bilo da uzimate u zakup novi poslovni prostor, angažirate nove poslovne suradnike, naplaćujete uslugu od kupca koji vam nije platio ili dajete otkaz zaposleniku koji nije zadovoljio na probnom radu, svaki od tih primjera predstavlja pravnu situaciju kojoj trebate ozbiljno pristupiti. U današnjem dinamičnom poslovnom svijetu, osobito je važno da preuzmete proaktivnu ulogu u predviđanju buduće pravne situacije radi otklanjanja mogućih štetnih posljedica.

Ako ne možete sami riješiti spor ili vas je strah da biste mogli učiniti pogrešan korak, pravovremeno zatražite pravni savjet.

---

Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Oko ovih i svih drugih pitanja koja vas muče, slobodno nam se obratite.

Poduzetnici se često susreću s problemima u naplati svojih potraživanja prema dužnicima.

Čak i ako dobro poslujete u određenom trenutku nenaplaćena dugovanja mogu dovesti do toga da upravo zbog toga sami niste u mogućnosti uredno poslovati i platiti svoje dugove. Time ste postali dio začaranog kruga neplaćanja koji negativno utječe na sve uključene strane pa i na gospodarstvo u cjelini. Čak i ako je riječ o iznosu duga koji ne utječe na vašu likvidnost, nedvojbeno je riječ o frustrirajućoj situaciji koju želite riješiti.  

Neovisno o tome kojim poslom se bavite, prevencija je oko ovog pitanja uvijek najbolje rješenje. Najbolji savjet za poduzetnike koji žele izbjeći ovakve situacije jest da već na samom početku poslovnog odnosa procijene opasnost od nemogućnosti naplate te se ugovorno zaštite u najvećoj mogućoj mjeri. Naravno, što je posao veći, i važnost prevencije sve je veća.

Jednom kad vam netko ne plati, veliku razliku radi odgovor na pitanje jeste li prvo dužni pokrenuti sudski postupak (pa tek potom, ako i kada ishodite pravomoćnu sudsku odluku, možete započeti ovršni postupak) ili možete odmah pokrenuti ovršni postupak. Osim toga, ovisno o okolnostima, u velikoj ste prednosti ako ste kao vjerovnik unaprijed ojačali svoju poziciju i dogovorili instrumente osiguranja plaćanja (zalog, hipoteka, zadužnice, solemnizirani ugovor i dr.). 

Ako ste preskočili ovaj savjet ili ste loše procijenili opasnost, a dužnik ne želi dobrovoljno ispuniti svoju obvezu i platiti dug, imate pravo i mogućnost svoju tražbinu namiriti prisilnim putem.

Unatoč tome što vam je ta situacija neugodna i želite održavati dobar odnos s kupcem, ne zaboravite da je vrlo važno, a često i presudno, brzo djelovati. Čak i ako kupac potvrđuje svoju obvezu, ali vas moli za razumijevanje i obeća platiti „do kraja mjeseca“ ili „ovih dana“, ne zaboravite da upravo vaša pasivnost umanjuje šansu da ćete zaista naplatiti dugovani iznos.

PARNIČNI I OVRŠNI POSTUPAK

Ako dužnik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu, na raspolaganju vam stoje sljedeće opcije:

1. pokretanje ovršnog postupka (pred sudom ili javnim bilježnikom),
2. pokretanje parničnog postupka pred sudom.

Za ocjenu koja od navedenih mogućnosti je primjenjiva u vašem slučaju, prvenstveno je odlučno utvrditi raspolažete li:

• vjerodostojnom ispravom (npr. račun, obračun kamata, izvadak iz poslovnih knjiga)
• ovršnom ispravom (pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi, presudom, sudskom nagodbom, solemniziranim ugovorom, zadužnicom),

jer tada (u pravilu) nemate pravni interes za podnošenje tužbe, već morate pokrenuti ovršni postupak.

Ovršni postupak je postupak u kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje novčanih ili nenovčanih tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava odnosno prisilno osiguranje tražbina.

Ipak, ako dužnik izjavi prigovor protiv rješenja o ovrsi kojeg je izdao javni bilježnik, postupak se nastavlja pred sudom kao da je ponesena tužba (parnični postupak). Pred sudom se vodi parnični postupak i ako ne raspolažete ni vjerodostojnom niti ovršnom ispravom. U sudskom postupku sud odlučuje o osnovanosti i visini vjerovnikova potraživanja i donosi odluku. Po pravomoćnosti i ovršnosti te odluke tek slijedi ovršni postupak odnosno postupak izravne naplate.

Svakako je prije donošenja odluke o najboljem načinu na koji ćete pokušati naplatiti svoje potraživanje potrebno utvrditi ima li dužnik imovine iz koje biste se mogli naplatiti (podaci o dužnikovoj imovini mogu se zatražiti od sudova Republike Hrvatske, katastra, Ministarstva unutarnjih poslova, Središnjeg klirinškog depozitarnog društva i drugih tijela ili osoba koja vode upisnike ili očevidnike o pravima koja čine imovinu dužnika).

Predmet ovrhe može biti imovina dužnika – novac, nekretnine, pokretnine, vrijednosni papiri, udjeli u trgovačkom društvu, a ovrhovoditelj je taj koji bira predmet ovrhe. Zakonodavac propisuje pojedine iznimke pa je tako od ovrhe izuzet dio primanja dužnika, ovisno o vrsti tog primanja i visini u odnosu na prosječnu neto plaću u Hrvatskoj, a samo pod određenim uvjetima može biti izuzeta i jedina nekretnina dužnika.

Uz to, važno je uzeti u obzir da kao dodatnu zaštitu i sredstvo osiguranja tražbine pod određenim pretpostavkama možete od suda zahtijevati i privremene i prethodne mjere.

OSIGURANJE TRAŽBINE – PRIVREMENE I PRETHODNE MJERE

Privremene mjere služe kao osiguranje novčanih i nenovčanih tražbina vjerovnika, a one se mogu predlagati prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka, pa i nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena. Opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana je kao subjektivna opasnost, što znači da je vjerovnik dužan dokazati da dužnik poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju. Osim toga, vjerovnik mora dokazati i uzročnu vezu između ponašanja dužnika i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine.

S druge strane, prethodna mjera se može odrediti na temelju odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna, odnosno na temelju nagodbe sklopljene pred sudom ili upravnim tijelom, javnobilježničke odluke ili isprave, ako tražbina koja je u tim ispravama utvrđena još uvijek nije dospjela, a može trajati najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu. Sud će na temelju tih isprava odrediti prethodnu mjeru ako vjerovnik učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine. Ta opasnost je kod prethodnih mjera objektivna – nije potrebno dokazivati konkretne radnje koje dužnik poduzima radi onemogućavanja ili otežavanja naplate novčane tražbine. Dakle, riječ je o blažem stupnju opasnosti za ostvarenje vjerovnikove tražbine u odnosu na privremene mjere i sud o tome odlučuje na temelju vjerojatnosti, a ne na temelju pune izvjesnosti.

---

Ako se nađete u situaciji da vam netko nije podmirio dug po dospijeću, nemojte čekati.

Najbolje vrijeme za hvatanje u koštac s tim problemom je – danas.

Ako ne primite novac po dospijeću, pošaljite opomenu i sačuvajte dokaz o tome da je druga strana opomenu zaprimila.

Čak i ako se nadate mirnom rješenju nastale situacije, svakako je važno da što prije razmotrite svoju poziciju. U toj fazi – kada još uvijek postoji mogućnost rješenja te situacije – barem možete poboljšati svoju poziciju u slučaju da ćete to dugovanje morati naplatiti prisilnim putem. Jedan od savjeta je da već u toj fazi od dužnika zatražite pisanu potvrdu dugovanja. Iako vam se možda čini da postojanje duga nije ni sporno, najčešći prigovor dužnika u ovršnim i sudskim postupcima je upravo taj – da vam ništa ne duguju. Stoga se nemojte zavoditi usmenim priznanjem dužnika i obećanjima da će plaćanje uskoro izvršiti. Ako je to zaista istina, onda nema opravdanog razloga da dužnik odbije pisano potvrditi osnovu i visinu duga.

Ne zaboravite na važnost čuvanja pisanih tragova o svim važnim segmentima poslovnog odnosa s kupcem – posebno onim koji nije platio.

---

Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Koje usluge pružaju odvjetnici u vezi naplate potraživanja koje imate prema dužnicima?

Naplata dugovanja nije lak ni jednostavan posao pa se preporuča vjerovnicima da se obrate osobama ovlaštenima za pružanje pravne pomoći. Brojni sudski postupci ukazuju na to da naplata dugovanja može biti dugotrajan i skup proces. Čak i kad ishodite sudsku odluku, dužnik možda više nema imovine iz koje se možete naplatiti.

Odvjetnik vam može pružiti pravnu podršku tijekom postupka naplate dugovanja te naći način koji u vašoj konkretnoj situaciji najviše štiti vaša prava i interese i osigurava ono što želite – naplatu duga u najkraćem mogućem roku i s najmanje troškova.

Oko ovih i svih drugih pitanja koja vas muče, slobodno nam se obratite.

Za ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju zainteresiran je velik broj starijih osoba koji su spremni dati svoju imovinu u zamjenu za uzdržavanje.

Osnovna razlika između ova dva ugovora je trenutak u kojem dolazi do prijenosa imovine:

• kod ugovora o doživotnom uzdržavanju – do prijenosa dolazi u trenutku smrti primatelja uzdržavanja,
• kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju – do prijenosa dolazi u trenutku odmah nakon zaključenja ugovora. 

U tom smislu, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju krije veće opasnosti za primatelja uzdržavanja koji odmah ostaje bez imovine, iako tek treba dobiti uzdržavanje.

Općenito je problem kad jedna ugovorna strana potpisuje ugovor koji je sastavljala druga ugovorna strana, a nije se dovoljno informirala o svojim pravima i obvezama te mogućnostima u slučaju da druga ugovorna strana ne ispunjava svoje obveze.

Najčešće se premalo informiraju upravo primatelji uzdržavanja koji su često osobe starije životne dobi, u strahu od starosti i samoće te pošto-poto žele zaključiti ugovor kojim im netko garantira uzdržavanje. U želji da osiguraju sigurnu starost, oni brzopleto zaključe ugovor i tek naknadno utvrde da su propustili pravilno ugovoriti koje su točno obveze davatelja uzdržavanja. Osim toga, primatelji uzdržavanja često uopće ne shvaćaju što mogu (i moraju) učiniti ako davatelj uzdržavanja propusti ispunjavati svoje obveze te se u neznanju ni ne koriste pravima koje imaju.

Konkretna prava i obveze ugovornih strana ugovaraju se ovisno o potrebama primatelja uzdržavanja i mogućnostima davatelja uzdržavanja. U praksi se prava i obveze najčešće odnose na neke od sljedećih usluga: pružanje ili plaćanje smještaja, održavanje čistoće prostora, osiguravanje hrane i pića, odjeće, obuće, osiguravanje liječničke pomoći i skrbi, novčani doprinos, sahrana primatelja uzdržavanja u skladu s njegovim željama i mjesnim običajima.

Radi izbjegavanja sporova osobito je važno detaljno urediti opseg i način uzdržavanja, prikladno konkretnim okolnostima, umjesto da se prepisuju formulacije iz tuđih ugovora.

FORMA UGOVORA

U svrhu zaštite pravne sigurnosti i sprečavanja zloporaba, zaključenje ugovora uvjetovano je strogom zakonskom formom.

Neovisno o tome je li riječ o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, ti ugovori, da bi proizvodili pravne učinke, moraju biti:

• sastavljeni u pisanom obliku,
• ovjereni od suca nadležnog suda ili solemnizirani od strane javnog bilježnika odnosno sastavljeni u obliku javnobilježničkog akta.

Iako je najjeftinija varijanta sudska ovjera, stranke nerijetko izbjegavaju tu mogućnost upravo zbog duljine trajanja postupka koji u pravilu iznosi barem šest mjeseci. S druge strane, kod javnog bilježnika sve može biti gotovo isti dan.

Ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju može se raskinuti:

• 1) sporazumno, i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje
• 2) jednostrano:
  • ako davatelj i primatelj uzdržavanja prema ugovoru žive zajedno, a njihovi su se odnosi toliko poremetili da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor
  • kada druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora
• 3) zbog promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora – prema pravilima Zakona o obveznim odnosima o izmijenjenim okolnostima. Sud može pravo primatelja uzdržavanja preinačiti u doživotnu rentu ako to odgovara objema ugovornim stranama.

ŠTO AKO DAVATELJ UZDRŽAVANJA UMRE PRIJE PRIMATELJA UZDRŽAVANJA?

Umre li kod ugovora o doživotnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegov bračni drug i potomci koji su pozvani na nasljedstvo, mogu na to:

• 1) pristati – na njih prelaze prava i obveze iz ugovora koji je zaključio (raniji) davatelj uzdržavanja,
• 2) ne pristati, iako su u stanju preuzeti ugovorne obveze – ugovor se raskida i nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje
• 3) ne pristati jer nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze – ugovor se raskida i imaju pravo zahtijevati od primatelja uzdržavanja naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja.

Sud će naknadu za uzdržavanje odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju. 

Umre li kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegov bračni drug i potomci koji su pozvani na nasljedstvo, mogu na to:

• 1) pristati – na njih prelaze prava i obveze iz ugovora koji je zaključio (raniji) davatelj uzdržavanja,
• 2) ne pristati, iako su u stanju preuzeti ugovorne obveze – ugovor se raskida i nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje, te su dužni vratiti primatelju uzdržavanja ono što je na temelju toga ugovora stekao davatelj uzdržavanja odnosno (ako to nisu u stanju) naknaditi vrijednost stečenog
• 3) ne pristati jer nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze – ugovor se raskida i imaju pravo zahtijevati od primatelja uzdržavanja naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja, no dužni su primatelju uzdržavanja vratiti ono što je davatelj uzdržavanja stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Sud će naknadu vrijednosti stečenog odnosno naknadu za uzdržavanje odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te prava koja primatelj uzdržavanja ostvaruje na temelju stvarnog tereta.

---

Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Slobodno nam se obratite:

• ako želite zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju
• ako želite zaključiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju
• ako želite raskinuti već zaključeni ugovor o doživotnom ili ugovor o dosmrtnom uzdržavanja, neovisno o tome jeste li davatelj uzdržavanja ili primatelj uzdržavanja
• ako vas zanimaju prava i obveze u slučaju kad je davatelj uzdržavanja umro prije primatelja uzdržavanja
• ako vas zanimaju pravne posljedice raspolaganja imovinom za slučaj smrti
• ako niste sigurni koje bi rješenje za vas bilo najprikladnije ili vam je potrebna kombinacija rješenja

Saznajte koja su vaša prava i mogućnosti te način na koji ih možete ostvariti.

Znatan postotak stanovnika Hrvatske svoje stambeno pitanje rješava unajmljivanjem stana. Iako je zakonom propisan pisani oblik, mnogi ne zaključuju ugovor o najmu nekretnine u pisanom obliku, s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza.  Ipak, propustom zaključivanja ugovora u pisanom obliku ne samo da kršite zakon, već prvenstveno sebe izlažete znatnim problemima u slučaju spora.

1) Definirajmo „najam”

Ugovorom o najmu stana obvezuje se najmodavac (osoba koja iznajmljuje stan) predati stan za stanovanje najmoprimcu (osobi koja unajmljuje stan), a najmoprimac za to korištenje plaća određenu najamninu.

2) Pročitajte ugovor prije nego ga potpišete

Ugovor o najmu nekretnine prema zakonu mora biti zaključen u pisanom obliku te je propisan i njegov minimalni sadržaj.

Međutim, nije dovoljno da samo nešto potpišete. Ne zaboravite da ste potpisom tog ugovora stekli određena prava, ali i obveze koje morate ispuniti. Ako se koristite ugovorom koji niste sami sastavljali, osobito je važno da prije potpisivanja pažljivo pročitate ugovor. Nemojte pronalaziti isprike da to ne učinite, neovisno o tome jeste li u poziciji najmodavca ili najmoprimca. Budite sigurni da razumijete sve odredbe – od toga kada ste kao najmoprimac dužni platiti stanarinu odnosno što kao najmodavac možete ako najmoprimac kasni s plaćanjem do toga koliko često najmodavac može doći provjeriti stan.

3) Vaša prava i obveze – saznajte što piše u zakonu

Ugovorom o najmu najmodavac i najmoprimac uređuju međusobne odnose, a sve one uvjete koji nisu zakonom propisani kao obvezni – slobodni ste urediti prema svojoj volji.

Dakle, zadatak jedan je da se informirate o svojim pravima i obvezama iz ugovora.

Zadatak dva je da se informirate o zakonskim obvezama jer se zakonske odredbe primjenjuju na sve ono što nije uređeno ugovorom.

4) Plaćanje najamnine – kako, kada i koliko

Ugovor o najmu stana mora sadržavati odredbu o visini najamnine i načinu njezina plaćanja. Ugovorne strane imaju slobodu ugovoriti rokove plaćanja i način plaćanja koji im odgovaraju. Možete dogovoriti da se najam plaća mjesečno i primjerice do 5.-og u mjesecu za tekući mjesec, ali nema zapreke da se ugovori drugačije plaćanje pa tako i do 5.-og u mjesecu za prethodni mjesec ili kvartalno, polugodišnje ili godišnje plaćanje najamnine.

Osim rokova, potrebno je urediti i kako će se konkretno najamnina plaćati. Vodite računa da ako plaćate na račun – uvijek imate dokaz o plaćanju. S druge strane, ako plaćate „na ruke“ – najmoprimcu je u interesu inzistirati da se pri svakoj predaji novca potpiše priznanica o primljenim sredstvima i da te priznanice čuva.

5) Plaćanje režija – tko plaća pričuvu

Uz najamninu, u pravilu najmoprimac snosi troškove režija. Kada je riječ o troškovima režija – definirajte koje točno ste dužni plaćati. Prije odluke o tome koji stan vam odgovara, unaprijed se raspitajte o troškovima u ljetnom i zimskom razdoblju. Tražite od najmodavca da vam pokaže energetski certifikat. U ugovoru definirajte na koji način je najmoprimac u obvezi snositi troškove – izravno pružateljima usluga ili posredno plaćanjem najmodavcu.

Jako je važno da prilikom preuzimanja stana očitate brojila za struju, plin i vodu te provjerite postoje li zaostaci.

Posebno raspravite tko plaća pričuvu i, ako ju plaća najmoprimac, umanjuje li mu se za taj iznos cijena najma i, neovisno o tome što ste dogovorili, to navedite u ugovoru. Ako je ugovoreno da pričuvu plaća najmoprimac – definirajte odnosi li se na to samo na „redovnu“ pričuvu ili i na tzv. „izvanrednu“ pričuvu (veći zahvati na zgradi).

6) Vrijeme trajanja najma

Obvezni sastojak ugovor o najmu je i odredba o vremenu trajanja najma.

Postoje dvije vrste ugovora po trajanju: na određeno i neodređeno. Navedeno je važno i radi toga što su u zakonu pojedina pitanja iz ugovora o najmu različito uređena ovisno o tome je li riječ o ugovoru na određeno ili neodređeno vrijeme.  

Primjerice, slobodno ugovorena najamnina iz ugovora o najmu stana zaključenog na neodređeno vrijeme ne može se mijenjati prije isteka roka od jedne godine.

Osim toga, ugovor o najmu stana sklopljen na određeno vrijeme smatrat će se prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje.

Ako ste zaključili ugovor o najmu na određeno vrijeme, vodite računa i o tome da ćete možda biti u situaciji da prije isteka ugovora želite otkazati ugovor, a što nećete moći ako to niste ugovorili. S druge strane, ako ste zaključili ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, kao najmoprimac možete otkazati ugovor, ali ste o tome dužni izvijestiti najmodavca najmanje 3 mjeseca prije dana kada namjeravate iseliti iz stana.

7) Kućni ljubimci – jesu li dopušteni ili ne?

Pažljivo dogovarajte uvjete oko svog najma i prije potpisivanja raspravite što najmoprimac smije, a što ne smije. Možda će vam u određenom trenutku biti važno znati možete li dovesti kućnog ljubimca. Čak i ako ne piše u ugovoru o najmu, zabrana može biti sadržana i u kućnom redu zgrade. Najmodavac vam smije zabraniti držanje svih kućnih ljubimca u stanu ili se zabrana može odnositi samo na neke kućne ljubimce. Čak i ako (još) nemate ljubimca, svakako ne škodi raspraviti i to pitanje na vrijeme.

8) Iznenadni posjeti najmodavca

Najmodavac nema pravo ulaziti u stan u vrijeme kada to nije dogovoreno s najmoprimcem. S druge strane, najmoprimac i drugi korisnici stana dužni su najmodavcu ili osobi koju najmodavac ovlasti dopustiti ulazak u stan u slučaju popravaka te u vezi s kontrolom korištenja stana.

Radi sprječavanja neugodnosti oko toga koliko kontrole je previše kontrole – najbolje je ugovorom unaprijed definirati ritam dolaska najmodavca. Navedeno možete učiniti, primjerice, na način da se odredi pravo najmodavca da jednom u određenom razdoblju (mjesec, kvartal, polugodište) ima pravo pregledati stan i druge prostorije koje najmoprimac koristi, uvijek uz prethodnu najavu.

9) Kad najmodavac može otkazati odnosno raskinuti ugovor o najmu

Neovisno o ugovorenom roku važenja najma, najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana. Navedeno osobito obuhvaća a) ne plaćanje najamnine i drugih troškova u vezi sa stanovanjem u ugovorenim rokovima, b) ako najmoprimac stan ili njegov dio daje u podnajam, bez dopuštenja, c) ako najmoprimac ili drugi korisnici stana ometaju druge najmoprimce ili korisnike zgrade u mirnom korištenju, d) ako se stanom dulje od 30 dana koristi treća osoba bez dopuštenja najmodavca, a nije riječ o osobama za koje to zakon iznimno dopušta, e) ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom u cijelosti ili djelomično za druge namjene od stanovanja.

Otkazni rok za iseljenje najmoprimca iz tih razloga je tri mjeseca.

Dodatno zakon propisuje da najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme i ako se u taj stan namjerava useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje je prema posebnim propisima dužan uzdržavati. Ipak, kako u tom slučaju razlog za otkaz nije na strani najmoprimca, najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana sklopljen na neodređeno vrijeme samo ako je najmoprimcu osigurao drugi odgovarajući stan s pravima najma stana na neodređeno vrijeme. Otkazni rok za iseljenje najmoprimca u tom slučaju je šest mjeseci.

Osim toga, najmodavac može raskinuti ugovor o najmu stana ako:

1. najmoprimac ili drugi korisnici zajedničkim prostorijama, uređajima i dijelovima zgrade svojom krivnjom nanose štetu koju u roku od 30 dana nisu otklonili,
2. ako najmoprimac preinačuje stan, zajedničke prostorije i uređaje zgrade bez prethodne pismene suglasnosti najmodavca.

10) Solemnizirani ugovor o najmu stana

Zakonom o najmu stanova nije propisana obveza solemnizacije ugovora o najmu stana. Međutim, solemnizirani ugovor donosi brojne prednosti, osobito za najmodavca. Stoga se, kao oblik dodatne zaštite za najmodavce, nakon zaključenog ugovora o najmu, najmodavcima preporučuje zaključiti solemnizirani ugovor o najmu koji ima snagu ovršne isprave.

Ugovor o najmu koji je solemnizirao javni bilježnik znatno ubrzava proces naplate i/ili iseljenja. To znači da najmodavac u slučaju kad najmoprimac krši ugovor, bilo tako da ne plaća najamninu ili odbija iseliti po prestanku ugovora – može odmah pokrenuti ovršni postupak protiv najmoprimca.

Dakle, ako imate solemnizirani ugovor nema potrebe za prethodim pokretanjem sudskog postupka u kojem se tek treba utvrditi obveza na plaćanje odnosno na iseljenje.

S druge strane, ako imate običan ugovor o najmu, a najmoprimac odbija dobrovoljno iseliti i još vam, k tome, ne plaća – prvo morate pokrenuti postupak pred sudom.

---

Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Koje usluge pružaju odvjetnici u vezi najma?

Odluka o davanju / uzimanju nekretnine u najam nije lak ni jednostavan posao pa se preporuča i najmodavcima i najmoprimcima da se obrate osobama ovlaštenima za pružanje pravne pomoći. Brojni sudski postupci ukazuju na to da pri odabiru osobe od koje ćete unajmiti i kojoj ćete iznajmiti stan ili drugu nekretninu nikad dovoljno opreza. Razumljivo je da obje strane žele proći što jeftinije, ali ulijetati u sumnjive i neprovjerene dogovore često ispadne najskuplje rješenje.

Odvjetnik vam može pružiti pravnu podršku tijekom postupka te zaštititi vaša prava i interese.

Oko ovih i svih drugih pitanja koja vas muče, slobodno nam se obratite.

Supružnici po slobodnom izboru mogu urediti imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini.

Bračni ugovor može se zaključiti prije braka i tijekom braka, a ima i jednaku snagu neovisno o tome kako ste ga nazvali.

Obiteljskim zakonom nije određen predmet bračnog ugovora pa je svaki sporazum koji nije protivan prisilnim propisima dopušten.

Iako većina ljudi ugovor kojim bračni drugovi uređuju svoje međusobne odnose u vezi imovine naziva “predbračnim ugovorom”, zakonodavac ne poznaje termin „predbračnog ugovora“, već samo bračnog. (Pred)bračni ugovor ima jednaku snagu neovisno o tome kako ste ga nazvali te jeste li ga zaključili prije samog braka ili tijekom njega.

TKO GA MOŽE ZAKLJUČITI?

ŠTO JE MOJE, A ŠTO JE TVOJE?

Prema hrvatskom pravu bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

ŠTO AKO SE RAZVODIMO, A NISMO ZAKLJUČILI BRAČNI UGOVOR?

Ako ne uredite odnose (pred)bračnim ugovorom, zakonodavac je odredio tko će biti vlasnik imovine koja ste stekli tijekom braka i koja predstavlja bračnu stečevinu.

Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

Iako vlastita imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, u praksi je vrlo često utvrditi što je netko imao prije braka odnosno prije početka bračne zajednice, a što su stekli radom.

Brojni su primjeri gdje se vlastita i zajednička imovina sjedine, primjerice bračni drugovi grade kuću na zemljištu koju su jednom bračnom drugu darovali njegovi roditelji, a kuću grade dijelom zajedničkim sredstvima, a dijelom darom od roditelja drugog bračnog druga.

S protekom vremena i pisanih tragova što je bilo čije – navedeno je teško i skupo dokazivati.

Upravo (pred)bračni ugovor može poslužiti u svrhu definiranja i tih pitanja.  

ZAŠTO ZAKLJUČITI UGOVOR AKO SE VOLIMO?

Zaključenje (pred)bračnog ugovora sve je češće, ali nerijetko izaziva neugodu. Međutim, zaključenje takvog ugovora ne znači da se ne volite niti da ulazite u brak razmišljajući o razvodu odnosno s „figom u džepu“. Upravo taj ugovor je ujedno i poticaj za otvoren odnos i razgovor o međusobnim željama i očekivanjima u budućnosti. Kao takav on predstavlja i osnovu za početak zajedničkog života na zdravim i čvrstim temeljima.

Dobro napisan (pred)bračni ugovor omogućuje paru da postignu dogovor o tome što je pošteno i pravedno dok se međusobno uvažavaju i vole.

Naime, razvodi u pravilu negativno utječu na samu osobu i na njezin odnos prema bivšem partneru, a što gotovo uvijek bitno mijenja i stav o tome što bi bilo pošteno i pravedno. Osoba zbog raznih razloga, primjerice ljutnje ili straha, može odbijati sporazumno riješiti imovinske odnose s bivšim partnerom. Navedeno ujedno znači nužnost vođenja sporova koji mogu trajati i po nekoliko godina, dodatno produljujući i poskupljujući neugodnosti samog procesa razvoda.

Bračnim ugovorom izbjegavaju se brojni i dugotrajni sporovi oko imovine, a koji ujedno znače i visoke troškove suda i odvjetnika u slučaju nemogućnosti postizanja dogovora.

Uostalom, ne brinite, bračni ugovor može biti raskinut ili izmijenjen, naravno kad o tome postoji suglasnost obje ugovorne strane. Uz to možete i novim bračnim ugovorom u cijelosti izmijeniti postojeći dogovor ili regulirati odnose u odnosu na novu imovinu ili neka pitanja koja se u prethodnom propustili urediti.

U KOJOJ FORMI SE ZAKLJUČUJE UGOVOR?

Bračni ugovor zaključuje se u pisanom obliku, s time da potpisi ugovornih strana moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.

Ipak, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama broj Rev-2132/1995 i Rev-1069/2005 izrazio pravno shvaćanje prema kojem je sporazum o diobi zajedničke imovine, iako nije sklopljen u pisanom obliku, valjan – ako je izvršen.

---

Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Slobodno nam se obratite:

• ako želite sastav bračnog ugovora
• ako želite provjeriti nacrt bračnog ugovora koji je sastavila druga strana
• ako smatrate da ste nakon razvoda dobili manji dio od onog koji vam pripada
• ako niste sigurni koje bi rješenje za vas bilo najprikladnije ili vam je potrebna kombinacija rješenja oko uređenja imovinskopravnih odnosa u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici

Saznajte koja su vaša prava i mogućnosti te način na koji ih možete ostvariti.