AUTORSKO PRAVO – 10 STVARI KOJE TREBATE ZNATI

1. ŠTO JE TO AUTORSKO DJELO?

Autorskim djelom smatra se bilo koji rezultat stvaralačkog rada koji je toliko poseban da ga nitko drugi ne bi stvorio u potpunosti jednakim.

Primjeri autorskih djela su fotografije, projekti, pisana djela, glazbena djela, slike i drugi likovni izražaji, grafički dizajn, računali programi i dr.

2. ŠTO AKO MI JE NETKO UKRAO IDEJU?

Ideja u pravnom smislu ne vrijedi ništa.

Ideja ima na bacanje, neki ljudi svaki dan imaju novu ideju. Rijetki su oni koji poduzmu korake da ideju izraze i time stvore autorsko djelo.

Ideje nisu predmet zaštite autorskog prava, one su slobodne. Autorsko pravo štiti izražaj ideje, čime tek nastaje autorsko djelo.

Ako čekate povoljni trenutak za izražaj svoje ideje, najbolji način da se zaštitite od krađe jest da svoju ideju ni sa kim ne podijelite.

3. TKO SVE MOŽE BITI AUTOR?

Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo. To može biti profesionalni fotograf, dijete koje izradi crtež ili programeri koji izrade video igricu.

Pravna osoba može biti nositelj prava korištenja autorskog djela koje joj je prenijela fizička osoba – autor.

4. MOGU LI RASPOLAGATI AUTORSKIM PRAVOM?

Autori često ustupaju imovinska prava nad svojim djelima, u zamjenu za plaćanje naknade koja ovisi o korištenju djela.

Ipak, moralna prava autora uvijek su vezana uz osobu autora i ne mogu se prenositi, osim u slučaju smrti autora.

Autor može za drugoga osnovati pravo na temelju kojeg će drugi moći autorsko djelo koristiti na svaki ili na određen način. Tako pravo može biti osnovano kao isključivo ili neisključivo pravo, ograničeno sadržajno, vremenski ili prostorno. Autor je dužan suzdržavati se postupaka koji bi ometali nositelja prava iskorištavanja u izvršavanju njegova prava.

5. U KOJEM OBLIKU MOGU RASPOLAGATI SVOJIM DJELOM?

Da, zakon propisuje da ugovor kojim se stječe pravo iskorištavanja autorskog djela mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Izuzetak od ovog općeg pravila odnosi se na mali nakladnički ugovor (ugovor o izdavanju i drugom iskorištavanju članaka, fotografija, crteža, videoisječaka i drugih autorskih priloga u dnevnom i periodičnom tisku, publikacijama ili elektroničkim publikacijama) koji ne mora biti sklopljen u pisanom obliku.

6. ŠTO AKO SAM DOGOVORIO PREMALU NAKNADU?

Ako se izvorno ugovorena naknada pokaže nerazmjerno niska u usporedbi sa svim naknadnim relevantnim prihodima ostvarenim iskorištavanjem djela, autor ima pravo na prilagodbu izvorno ugovorenih naknada u autorskopravnim ugovorima sukladno promijenjenim okolnostima.

7. DOKAD TRAJE AUTORSKO PRAVO?

Autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti, bez obzira na to kada je autorsko djelo zakonito objavljeno, ako zakonom nije drukčije određeno.

8. KOJI JE OBVEZNI SADRŽAJ AUTORSKOPRAVNOG UGOVORA?

Svaki autorskopravni ugovor mora imati navedeni minimalni sadržaj propisan Zakonom. Tako ugovor mora sadržavati barem djelo na koje se odnosi, način korištenja, naknadu za korištenje djela ili izričitu odredbu da se pravo korištenja osniva bez naknade te osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela.

9. MOŽE LI PREDMET UGOVORA BITI MOJE BUDUĆE DJELO ILI SVA MOJA BUDUĆA DJELA?

Ugovor može biti zaključen i u pogledu autorskog djela koje još nije stvoreno, ali pod pretpostavkom da se njime odredi barem vrsta i način korištenja budućeg djela. Ipak, odredba ugovora o osnivanju prava iskorištavanja na svim autorovim budućim djelima ništetna je.

10. ŠTO MOGU AKO NETKO POVRIJEDI MOJE AUTORSKO PRAVO?

Povrede autorskog prava mogu biti raznolike, ovisno o tome o kojem se konkretno autorskom djelu radi. Postoji nekoliko mogućih razina zaštite autorskog prava i to:

  1. građanskopravna,
  2. kaznena,
  3. prekršajna i
  4. upravna.

Najčešća zaštita za koju su zainteresirani autori odnosno nositelji prava je građanskopravna zaštita. Radi zaštite nečijeg prava se pred nadležnim sudom pokreće tužba protiv osobe koja je neovlašteno i bez odobrenja koristila nečije autorsko djelo.

Od te osobe se može tražiti prestanak uznemiravanja, naknada štete, povrat stečenog bez osnove kao i utvrđenje učinjene povrede te objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu nositeljevih prava.


Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Koje usluge pružaju odvjetnici za autorsko pravo?

Slobodno nam se obratite:

  • ako vas zanima procjena mogućnosti autorske zaštite djela,
  • ako vas zanima pravno zastupanje pred sudovima,
  • ako trebate sastav ugovora u vezi ustupanja prava korištenja i drugih vrsta ugovora,
  • ako niste sigurni koje bi rješenje za vas bilo najprikladnije ili vam je potrebna kombinacija rješenja oko pitanja autorskog prava ili intelektualnog vlasništva.

PRIJE POTPISA UGOVORA O KUPOPRODAJI NEKRETNINE JOŠ JEDNOM PROVJERITE OVIH 8 STVARI

Odabrali ste stan, dogovorili kupoprodajnu cijenu i uvjete i sad se samo čeka potpis zadnje verzije ugovora?

Prije nego potpišete kupoprodajni ugovor odnosno predugovor, dajte si vremena da ga jednom pročitate i provjerite sljedeće.

1. Je li u ugovor uneseno što ste dogovorili?

Obratite pozornost na sadržaj ugovora i provjerite jesu li odredbe u skladu s detaljima koje ste dogovorili. Ako vam nije jasna neka odredba ugovora, inzistirajte na takvoj odredbi koju možete shvatiti i koja predstavlja vašu pravu volju. Vodite računa da ugovori obvezuju i zato ugovor treba biti pisani trag o dogovoru i rezultatima pregovora u svim svojim bitnim sastojcima.

2. Je li se zemljišnoknjižno stanje izmijenilo?

Nekretninu kupujte samo od vlasnika nekretnine koji je upisan u zemljišne knjige. Ne povodite se obećanjima da će „sve riješiti“. Osim toga, prije potpisa ugovora, provjerite još jednom jesu li “papiri čisti” odnosno je li stanje u zemljišnim knjigama u međuvremenu izmijenjeno kao i postoji li naznaka u međuvremenu podnesenih zabilježbi, tereta odnosno neriješenih plombi.

3. Kako je opisan predmet kupoprodaje?

Provjerite odgovara li opis nekretnine onom što ste u naravi odlučili kupiti i je li nekretnina opisana sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama i stanju u zemljišnim knjigama.

4. Jesu li jasni uvjeti plaćanja?

Kupoprodajna cijena je najbitniji sastojak ugovora o kupoprodaji. Pročitajte ugovor još jednom i provjerite shvaćate li zaista koja je (ukupna) cijena i kako će biti plaćena (iz osobnih sredstava ili kreditom), pod kojim uvjetima i u kojim rokovima te uračunava li se kapara u cijenu ili će biti vraćena. Ako vam to nije jasno ili u ugovoru postoje nedorečenosti, inzistirajte na izmijeni tih odredbi.

5. Jesu li vremenski rokovi za plaćanje realni?

Neovisno o tome plaćate li cijenu iz vlastitih izvora ili iz kredita, provjerite jesu li rokovi plaćanja realni. Radije budite umjereno pesimistični i prilikom ugovaranja rokova nemojte zaboraviti da se mogu pojaviti određene komplikacije – primjerice s bankom oko kredita i/ili prebacivanja sredstava. Čak i ako vam banka kaže da će sve biti realizirano za 30 dana, ugovorite dodatnih 15 dana za svaki slučaj.

6. Je li se prodavatelj obvezao “očistiti” nekretninu prije isplate cijene?

Ako ste odlučili kupiti nekretninu na kojoj zemljišnoknjižno stanje nije „čisto“, prije potpisa ugovora još jednom pročitajte ugovor i provjerite jesu li jasne obveze prodavatelja oko brisanja tereta i plombi i koje su vaše mogućnosti ako prodavatelj ne ispuni svoje obveze.  

7. Je li jasno tko plaća porez i koji se porezi plaćaju?

Provjerite je li u kupoprodajnu cijenu uključen porez i je li ugovoreno tko ga plaća. Računajte na to da će te, uz cijenu, dodatno platiti porez na promet nekretnina, osim ako je drugačije ugovoreno.

Dodatno, ako je riječ o novogradnji za koju vam prodavatelj kaže da se ne plaća porez na promet nekretnina, provjerite je li to zaista tako i je li se na to ugovorno obvezao.

8. Možete li odustati od ugovora i može li prodavatelj odustati od ugovora?

Kapara je najčešće novčani iznos koju kupac daje prodavatelju kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ugovor ispuniti.

Opće je zakonsko pravilo da strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem dvostruke kapare. Ipak,  dopušteno je uz kaparu ugovoriti pravo da se kapara smatra odustatninom i da svaka strana može odustati od ugovora gubitkom kapare, odnosno vraćanjem dvostruke kapare.

U zadnje vrijeme prodavatelji inzistiraju da se kapara ugovori kao odustatnina kako bi se zaštitili od tržišnih promjena u vremenu između zaključenja ugovora i njegova ispunjenja, npr. porast cijena, bolji kupci i sl.

Brojni su primjeri gdje su ljudi dogovorili kupnju stanova u izgradnji, dogovorili cijenu i uvjete plaćanja pa nakon godinu dana samo primili obavijest o odustanku od ugovora (uz vraćanje dvostruke kapare). Dvostruka kapara mala je utjeha onima koji nisu očekivali takav ishod pa su već prodali svoje nekretninu, a za ranije dogovorenu cijenu na tržištu više ne mogu pronaći odgovarajući stan.

Stoga prije potpisa ugovora provjerite još jednom jeste li ugovorili kaparu kao odustatninu.


Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Koje usluge pružaju odvjetnici koje se bave nekretninama?

Kupoprodaja nekretnine nije ni lak ni jednostavan posao pa se preporuča i kupcima i prodavateljima da se obrate osobama ovlaštenima za pružanje pravne pomoći. Brojni sudski postupci ukazuju na to da pri kupoprodaji nekretnina nikad dovoljno opreza. Razumljivo je da kupci žele proći što jeftinije, ali ulijetati u sumnjive i neprovjerene dogovore često ispadne najskuplje rješenje.

Odvjetnik vam može pružiti pravnu podršku tijekom postupka prodaje odnosno kupnje te zaštititi vaša prava i interese.

Oko ovih i svih drugih pitanja koja vas muče, slobodno nam se obratite.



KAKO SASTAVITI OPORUKU, ZAKLJUČITI UGOVOR O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU I RASPODIJELITI IMOVINU ZA ŽIVOTA?

Latinska poslovica kaže: Mors certa, hora incerta. (Smrt je sigurna, ali njezin je sat nesiguran.)

Mnogi izbjegavaju razmišljati unaprijed što će biti s imovinom kada ih jednom ne bude, odgađajući to što duže mogu.

Odluka o tome što će se događati s vašom imovinom za slučaj smrti i poduzimanje pravnih radnji radi realizacije te odluke sastavni je dio odgovornog pravnog, osobnog i financijskog ponašanja.

Bez obzira na to jeste li bili odgovorni i sastavili oporuku i/ili raspodijelili imovinu za života ili ste to propustili učiniti, u trenutku vaše smrti netko će steći vašu imovinu.

Dakle, ako se za to sami pobrinete na vrijeme, imate mogućnost osigurati da to bude na način na koji ste i sami zamislili.

Tako možete spriječiti dugogodišnje sporove uslijed kojih imovina koju ste brižno stjecali cijeli život samo propada.

Ne budite praznovjerni i pravovremeno se informirajte o svojim mogućnostima kako regulirati pitanja imovinskih odnosa za slučaj smrti. 

Svatko je ovlašten da za slučaj svoje smrti oporukom odredi sebi nasljednika (jednostrani pravni posao).

Osim toga, postoji i mogućnost zaključenja nasljednopravnih ugovora odnosno dvostranih pravnih poslova i to ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju te ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života.

Svaki od tih načina ima određene prednosti i nedostatke pa je prvenstveno na oporučitelju da izabere način koji odgovara njegovim željama i potrebama. Važno je naglasiti da je ništav ugovor kojim netko svojem suugovorniku ili trećoj osobi ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio, kojim netko otuđuje nasljedstvo kojemu se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe koja je još živa.

OPORUKA

Najčešći oblik raspolaganja imovinom za slučaj smrti je oporuka. Oporuka je dokument u kojem osoba izražava svoju posljednju volju o tome kako da se njezina imovina raspodijeli nakon njezine smrti.

Kad postoji oporuka, takvo (oporučno) nasljeđivanje ima prednost pred zakonskim.

  • Želite sastaviti oporuku, ali niste sigurni znate li kako?
  • Načuli ste razne priče o tome da neke varijante oporuke prolaze, a neke ne prolaze?
  • Dogovorili ste uzdržavanje u zamjenu za prijenos imovine?
  • Svjedočili ste da se braća i sestra nakon smrti roditelja ne mogu dogovoriti o podjeli ostavine?
  • Želite se osigurati da se i vaša djeca ne posvađaju?
  • Odlučili ste što ćete kome ostaviti i o tome obavijestili svoje potomke?

Zakon o nasljeđivanju predviđa nekoliko valjanih oblika oporuke, a najčešće korištene su privatne oporuke i to: 

  • vlastoručna – oporuka koju je oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao, a korisno je da je na njoj naznačeno mjesto i datum gdje je sastavljena,
  • pisana oporuka pred svjedocima – isprava, bez obzira tko ju je sastavio, za koju ostavitelj izjavi pred dva istodobno nazočna svjedoka, da je to njegova oporuka te je pred njima potpiše, a potpisuju se i svjedoci.

Zakon o nasljeđivanju poznaje i usmenu oporuku u izvanrednim okolnostima zbog kojih oporučitelj nije u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku. Takva oporuka podliježe značajnim ograničenjima te se u praksi rijetko koristi jer se nemogućnost oporučivanja u bilo kojem drugom obliku vrlo restriktivno tumači. Uz to, postoji mogućnost oporučivanja putem javne oporuke, sačinjene uz sudjelovanje javnih tijela. Svatko može oporučiti u obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke.

Ovdje je važno napomenuti da je raspolaganje oporukom podložno ograničenjima. Zakonodavac štiti određene kategorije zakonskih nasljednika te im omogućuje da, ako smatraju da im je povrijeđeno pravo na nužni dio, pobijaju oporuku. Nužni dio se daje samo na zahtjev, a nikada po službenoj dužnosti. Oporučitelj pod određenim uvjetima ipak može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio.

Oporuku možete opozvati u bilo kojem trenutku svog života.

Ništav je ugovor kojim se netko obvezuje unijeti neku odredbu u svoju oporuku ili je ne unijeti, opozvati neku odredbu iz svoje oporuke ili je ne opozvati.

UGOVOR O DOŽIVOTNOM I DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU

Kod ugovora o uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje se drugu stranu (primatelja uzdržavanja) uzdržavati, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine. Dok je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju prijenos imovine primatelja uzdržavanja odgođen do njegove smrti, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prijenos imovine uzdržavanog moguć je odmah. Riječ je o strogo formalnom ugovoru koji mora biti sastavljen u pisanom obliku uz sudjelovanje javnog bilježnika ili suda.

Zaključenje ovih ugovora za posljedicu ima da imovina koja je predmet ugovora ne ulazi u ostavinu pa zakonski nasljednici ne mogu potraživati tu imovinu niti ugovor mogu pobijati zbog povrijeđenog nužnog dijela (kao kod oporuke). 

Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, a svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

UGOVOR O USTUPU I RASPODJELI IMOVINE ZA ŽIVOTA

Riječ je o značajnom ugovoru iz područja nasljednog prava koji je još uvijek premalo prepoznat u praksi.

Najveće prednosti ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života su njegova transparentnost te da poslije smrti nema troškova vođenja ostavinskog postupka.

Predak može poslom među živima svojim suugovornicima, koji mogu biti isključivo potomci i bračni drug, ustupiti i razdijeliti svoju imovinu koja mu pripada. Ustup i raspodjela imovine valjani su samo ako su se s time suglasili svi suugovornici.

Brojni su primjeri gdje ostavitelji za života razgovaraju s potomcima te se dogovore o podjeli imovine nakon njihove smrti. Nažalost, ne smatraju potrebnim da navedeno dogovore u pravno valjanoj formi. 

Događa se često da nakon smrti ostavitelja jedan od nasljednika smatra da je izražena želja ostavitelja i dogovorena podjela za njega nepovoljna i zahtijeva da se ostavina raspodijeli na drugačiji način, a ne prema (usmeno izraženom) dogovoru. Sve navedeno dovodi do trajno narušenih pa i uništenih obiteljskih odnosa, a i do velikih troškova očekivano dugotrajnog i skupog parničenja. Upravo takvu situaciju možete spriječiti i transparentno dogovoriti podjelu imovine koju imate na pravno dopušten i ispravan način.

Osim transparentnosti, zaključenje ugovora znači i da se ne mora voditi ostavinski postupak, što ujedno znači i da nema troškova vođenja tog postupka. Ako nešto od imovine nije raspodijeljeno, tada se nakon smrti ustupitelja za isključivo taj dio imovine vodi ostavinski postupak.


Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Slobodno nam se obratite:

  • ako želite sastaviti oporuku, provjeriti valjanost već sastavljene oporuke ili, pak, opozvati oporuku
  • ako vas zanimaju pravne posljedice oporučivanja i raspolaganja imovinom za slučaj smrti
  • ako vas zanimaju mogućnosti isključenja potencijalnih (zakonskih) nasljednika
  • ako želite zaključiti ugovor o doživotnom odnosno dosmrtnom uzdržavanju
  • ako želite raskinuti već zaključeni ugovor o uzdržavanju, neovisno o tome jeste li davatelj ili primatelj uzdržavanja
  • ako želite zaključiti ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života
  • ako vas zanimaju pravne posljedice zaključenja ugovora o ustupu i raspodjeli, izostanka suglasnosti potomka ili bračnog druga, mogućnosti opoziva i drugo
  • ako niste sigurni koje bi rješenje za vas bilo najprikladnije ili vam je potrebna kombinacija rješenja

Saznajte koja su vaša prava i mogućnosti te način na koji ih možete ostvariti.

NOVI ZAKON O ZAŠTITI PRIJAVITELJA NEPRAVILNOSTI – najvažnije informacije za poslodavce

Kome je ovaj članak namijenjen?

  • poslodavcima s najmanje 50 zaposlenih osoba
  • poslodavcima koji se bave jednim od područja na koje se Zakon izričito odnosi (obuhvaćeni primjenom akata iz dijela I. točke B. i dijela II. Priloga Zakona)
  • poslodavcima koji žele implementirati sustav prijava nepravilnosti
  • povjerljivim osobama i njihovim zamjenicima
  • voditeljima pravne službe i compliance officerima

Novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ broj 46/2022, dalje: novi Zakon) stupio je na snagu 23. travnja 2022. Ovim Zakonom se u hrvatsko zakonodavstvo preuzima Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26. 11. 2019.)

Prema novom Zakonu svi poslodavci koji zapošljavaju najmanje 50 zaposlenika moraju uspostaviti sustav unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti.

Osim njih, i poslodavac koji se bavi jednim od područja na koja se Zakon izričito odnosi iz dijela I. točke B. i dijela II. Priloga novog Zakona (financijske usluge, proizvodi i tržišta, te sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma), takav sustav dužan je uspostaviti neovisno o broju zaposlenih.

Svaki poslodavac koji nije u obvezi prema odredbama Zakona može implementirati sustav prijava nepravilnosti.

OBVEZE POSLODAVCA PREMA NOVOM ZAKONU O ZVIŽDAČIMA

U nastavku se daje pregled obveza koje ima poslodavac prema odredbama novog Zakona, poznatog i kao: „Zakon o zviždačima“.

Poslodavac je dužan:

  1. donijeti opći akt kojim se uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i postupak imenovanja povjerljive osobe i njezina zamjenika, i na prikladan način učiniti ga dostupnim svim osobama u radnom okruženju, zajedno sa svim informacijama bitnima za podnošenje prijave nepravilnosti
  2. imenovati povjerljivu osobu i njezina zamjenika u skladu s općim aktom, na prijedlog A) radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća ili B) najmanje 20 % radnika zaposlenih kod poslodavca, ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća nisu ustanovljeni pri poslodavcu
  3. zaštititi prijavitelja nepravilnosti od osvete i poduzeti nužne mjere radi zaustavljanja osvete i otklanjanja njezinih posljedica
  4. čuvati podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja, osim ako to nije suprotno nacionalnom pravu
  5. osigurati uvjete za vođenje evidencije o prijavama u skladu sa Zakonom
  6. poduzeti mjere radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti.

Do donošenja akta prema novom Zakonu opći akti poslodavca koji su doneseni na temelju (ranijeg) Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“, br. 17/19.) ostaju na snazi. Do imenovanja povjerljive osobe i zamjenika, povjerljive osobe i zamjenici imenovani na temelju (ranijeg) Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (»Narodne novine«, br. 17/19.) nastavljaju obnašati svoje dužnosti.

Za propuštanje udovoljavanja obvezama iz novog Zakona propisana je prekršajna odgovornost.

Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba ako:

  1. ne donese akt iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odnosno do 23. lipnja 2022. godine (članak 41. stavak 2.)
  2. opći akt iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona na prikladan način ne učini dostupnim svim osobama u radnom okruženju, zajedno sa svim informacijama bitnima za podnošenje prijave nepravilnosti (članak 20. stavak 1. točka 1.)
  3. ne uspostavi sustav za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti (članak 19. stavci 2. i 3.)
  4. ne čuva podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja (članak 20. stavak 1. točka 4.)
  5. ne imenuje povjerljivu osobu ili njezina zamjenika iz članka 20. stavka 2. u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odnosno do 23. srpnja 2022. godine (članak 41. stavak 3.)
  6. ne osigura uvjete za vođenje evidencije o svakoj zaprimljenoj prijavi sukladno članku 18. (članak 20. stavak 1. točka 5.)
  7. ne poduzme mjere radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti (članak 20. stavak 1. točka 6.).

Za te prekršaje novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi. Za te prekršaje novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i fizička osoba obrtnik.


Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom i ne predstavljaju pravne savjete. Ako imate dodatna pitanja o ovoj temi za koje Vam je potrebna stručna pomoć odvjetnika, obratite se odvjetničkom uredu.

Slobodno nam se obratite oko:

  • sastava ili provjere pravilnika o zaštiti prijavitelja nepravilnosti
  • pravilnika o radu
  • izrade svih drugih akata iz područja radnopravnih odnosa
  • pravne analize već donesenih akata
  • usklađivanja s pozitivnim propisima
  • ostalih radnopravnih pitanja

PRAVILNIK O RADU – tko ga može, a tko mora donijeti i zašto bi svi trebali

Prvi i najvažniji razlog za donijeti pravilnik o radu jest što je navedeno OBVEZA za sve poslodavce koji zapošljavaju najmanje dvadeset radnika i nisu zaključili kolektivni ugovor kojim su uređena sva relevantna pitanja koja propisuje zakon.

Dakle, kad ste zaposlili dvadesetu osobu, neovisno o vrsti zaposlenja (određeno, neodređeno, puno, nepuno radno vrijeme), dužni ste donijeti pravilnik o radu, a što će se provjeravati u provedbi inspekcijskog nadzora u području rada. Kršenje obveza iz Zakona o radu podliježe prekršajnoj odgovornosti.

Poslodavci s manje od 20 radnika ne moraju imati pravilnik o radu, ali mogu iskoristiti tu mogućnost.

ZAŠTO DONOSITI PRAVILNIK O RADU AKO NISAM OBVEZAN?

Cilj pravilnika o radu je da se urede prava i obveze stranaka u radnom odnosu, a što je najviše u interesu poslodavca. Na taj se način preveniraju mogući nesporazumi i unaprijed rješavaju problemi koji se redovito pojavljuju u radnopravnim odnosima.

Drugim riječima, oni kojima zakonodavac ne nameće tu obvezu, ne moraju donijeti pravilnik o radu, ali mogu iskoristiti tu mogućnost kao sredstvo da određena pitanja u vezi radnih odnosa urede na način koji im odgovara, sukladno specifičnosti svoje organizacije i djelatnosti koju obavljaju.

Zakon o radu određuje koja se pitanja obavezno uređuju Pravilnikom o radu, ali se njime mogu regulirati sva pitanja važna za radnike zaposlene kod toga poslodavca, pa tako i pitanje:

  • zabrane natjecanja s poslodavcem,
  • prikupljanja osobnih podataka radnika,
  • zaštite privatnosti i osobnog života radnika,
  • rasporeda radnog vremena i rasporeda korištenja godišnjeg odmora,
  • plaća i drugih materijalnih prava radnika,
  • naknade štete prema poslodavcu,
  • konkretnih razloga za otkaz ugovora o radu,
  • neopravdanih razloga za otkaz,
  • načina osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika te probni rok,
  • načina primanja pismena i sl.

Donošenje pravilnika omogućuje poslodavcu da pri zaključenju ugovora o radu ne ugovara pojedinačno pravo radnika na plaću, godišnji odmor, otkazni rok i radno vrijeme, već da se umjesto toga pozove na pravilnik o radu.

Poslodavci mogu pravilnikom detaljnije urediti obveze radnika specifične za konkretnu djelatnost poslodavca te posljedice propuštanja sukladno tim obvezama, a i navesti kategorizaciju težine tih povreda. Primjerice, poslodavac je ovlašten propisati što su povrede iz radnog odnosa (npr. kašnjenje na posao; neopravdani odlazak s posla prije kraja radnog vremena; krađa radnog materijala; priprema i posluživanje hrane kojoj je protekao rok trajanja; verbalni sukob s drugim zaposlenicima) te pri tome odrediti koja od njih predstavlja „običnu“ povredu, a koja „tešku“ odnosno „osobito tešku“ te sukladno tome predvidjeti pretpostavke za mogućnost otkazivanja ugovora o radu.

Vrlo često poslodavci pravilnikom uređuju pitanje načina dostave odluka iz radnog odnosa, a pogotovo odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu.

Poslodavac mora uručiti radniku odluku o otkazu ugovora o radu, međutim, nerijetka je pojava da radnik ne želi ili izbjegava primiti odluku, čime nastoji spriječiti ili barem odugovlačiti prestanak radnog odnosa. Kako biste prevenirali izbjegavanje primitka pismena i nepotrebna odugovlačenja, možete Pravilnikom unaprijed urediti kako će se u tom slučaju izvršiti dostava.

Donošenjem pravilnika možete na brži i jednostavniji način upoznati radnike sa svojim očekivanjima o njihovim radnim obvezama i posljedicama u slučaju kršenja te tako spriječiti brojne nesporazume i nedorečenosti koje proizlaze iz nužnosti prilagodbe šturog zakonskog teksta na konkretnu situaciju.

OPĆI I POSEBNI PRAVILNICI U PODRUČJU RADNOPRAVNIH ODNOSA

Poslodavac može donijeti opći pravilnik koji se odnosi na sve radnike kod poslodavca, ali i posebne pravilnike koji se mogu odnositi, primjerice, na pojedina poduzeća, dijelove poduzeća, odnosno na pojedine skupine radnika.

Poslodavci se često odlučuju donijeti pravilnike o važnim pitanjima u vezi radnih odnosa, primjerice:

  • Pravilnik o zaštiti na radu
  • Pravilnik o zaštiti od požara
  • Pravilnik o diskriminaciji
  • Pravilnik o zaštiti osobnih podataka
  • Pravilnik o postupku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i imenovanja povjerljive osobe i njezina zamjenika
  • Pravilnik o poslovnoj tajni
  • Pravilnik o video i audio nadzoru i drugi


Pružene informacije namijenjene su pomoći prosječnom čitatelju da bolje razumije temu koja se obrađuje člankom. Informacije u članku ne predstavljaju pravni savjet te ne mogu biti tumačene kao pravni savjet. Za pravni savjet obratite se odvjetniku.

Slobodno nam se obratite oko:

  • sastava ili provjere pravilnika o radu
  • pravilnika o zaštiti prijavitelja nepravilnosti
  • izrade svih drugih akata iz područja radnopravnih odnosa
  • pravne analize već donesenih akata
  • usklađivanja s pozitivnim propisima
  • ostalih radnopravnih pitanja